2/15/2015

Jesenje boje Kolorada


Početkom oktobra smo za vikend otišli do Kolorada, da vidimo kako Kolorado izgleda u jesen. Drveće aspena (jasika?) počinje sa prvim mrazevima da menja boju lišća.

Gradić Vail je zimi jedno od omiljenih mesta onih koji uživaju u skijanju. U jesen su ulice ovog grada ukrašene cvećem.


 Gondolom smo otišli do vrha planine.



































Pri povratku sa planine do grada Denvera prošli smo kroz deo Kolorada, koji je ličio na scene koje sam viđala u kaubojskim filmovima.



2/08/2015

Nedeljom...o St.Charles i prošlosti


St.Charles smo prvi put obišli u oktobru 2013.godine kada smo se tek preselili u St.Louis. A onda smo prošle godine, u septembru kada su bili sunčani, topli dani, ponovo prošetali ulicama ovog simpatičnog dela St.Louis-a.

St.Charles je predgrađe St.Louis, sa glavnom, popločanom ulicom, po kojoj su nanizane stare, šarmantne kućice. Većina kuća je pretvoreno u prodavnice, restorane i druge biznise. Vikendom, kada je vreme lepo, ulica je obično puna ljudi, koji šetaju, ručavaju na terasama restorana ili obilaze prodavnice.


























Kada koračam po ovoj ulici, imam utisak da sam zakoračila u neko drugo vreme. Kola sa početka 20-tog veka mile po ulicama...



























... izlozi sa čipkanim zavesicama podsećaju na viktorijansko doba...























... kuće sa obojenim šalonima na prozorima liče na kućice iz dečijih slikovnica ...






























Ovaj vikend smo bili na koncertu St.Louis filharmonije. Powell Hall, u kome se održavaju koncerti je magičan. Veliki, kristalni lusteri ukrašavaju visoke plafone i uvode me u neki totalno drugačiji svet... Postoji priča da je u zgradi nastanjen duh, koji se pojavljuje u belom odelu i belom šeširu i koji je nekada davno igrao na pozornici ovog teatra. Ove prostorije, u kojima svakog vikenda odjekuju zvuci instrumenata i iz kojih ljudi izlaze sa osmehom na usnama, ni duhovi ne žele da napuste...





























2/03/2015

Petrovac na Moru


Prošlo leto smo nakon 15 godina ponovo posetili Crnu Goru. Poslednji put smo bili u Budvi, kada je naš sin bio beba. Kako se on naravno ničega ne seća, odlučili smo da posetimo Crnu Goru, da vidi kako i ta država izgleda.
Ovog puta smo izabrali Petrovac na Moru, jer je malo mesto. Na plažama nije bilo pusto, bilo je dosta gostiju, od kojih su bar polovina bili Rusi.

Prvi dan, kada smo stigli, dan je bio oblačan i vetrovit.























Nakon prvog, tmurnog dana,naišli su topli i sunčani dani.

Petrovac je lepo mestašce, sa tipičnim primorskim, kamenim kućama.





Hrana je svuda odlična i prijali su nam ćevapi i morska hrana. Jedan od dobrih restorana u koji smo svraćali kako zbog hrane a tako i zbog muzike (tamburaša), bio je restoran Balkan.




























Svako jutro smo šetali do plaže Lučice, gde je voda zelenkasta i prozirna. Ali smo zaboravili kako Jadransko more može biti hladno.
























Od Petrovca smo jedan dan odšetali do Buljarice. Kada sam bila pri kraju osnovne škole, jedne godine smo išli preko škole u to mesto. Sećam se da mi je more bilo ružno, kao bara, a bungalovi u kojima smo bili smešteni užasni. Na žalost, nisam primetila da se to mesto išta promenilo na bolje. Bilo je pusto i zapušteno.
























Odseli smo u apartmanu "Danilo Medina", koji je na nekih pet minuta hoda do mora. S obzirom da obično provodimo odmore u hotelima, nismo bili sigurni šta nas čeka. Međutim, bili smo zadovoljni, jer su apartmani bili renovirani i uredni, a vlasnica ljubazna.

Dvorište kuće u kojoj se nalaze apartmani ima predivnu baštu sa drvećem maslina, hortenzijama, ružama i različitim žbunovima.






Na žalost, u Crnoj Gori više nema nekadašnjih zakona građenja kuća. Tako da sada kuće niču kako stižu i zaklanjaju jedna drugoj pogled na more.























Pri povratku na aerodrom, stali smo za trenutak da slikamo i Sveti Stefan.
























2/02/2015

Malo o cveću i bašti...


Sredinom januara sam sklonila sve novogodišnje i Božićne ukrase. Iako obožavam novogodišnju dekoraciju kuće, kada poskidam ukrase, kuća deluje osvežena i zasija.

Kućne biljke počinju da cvetavaju.  Procvetala je bela orhideja.



 Muškatl koji sam jesenas unela u kuću je napokon procvetao.

Ljubičice na prozoru stalno izbacuju cvetove. Kuhinja je osunčana i puna cveća.



Prošle godine, u junu sam prekinula pisanje bloga. Kada dođe leto, mrzi me da sednem ispred kompjutera i  posvetim vreme pisanju bloga. Tako sam propustila da na blog postavim slike bašte i cveća na terasi. Isto tako sam preskočila da napišem ponešto i o putovanjima te godine, i o izletima.























Zbog drveća, koje okružuje naše dvorište, bašta nije imala dovoljno sunca i mnoge biljke su se izdužile. Ali smo ipak imali dovoljno paradajza i krastavaca da ih nismo morali kupovati.


Tikvice su slabo davale plodove i ubrali smo tek toliko da probamo kakvog je ukusa ovo povrće gajeno u našoj bašti.























Cveće u bašti je slabo napredovalo, isto zbog nedostatka sunca. Jedino je kosmos bio bujan, ali isto nekako izdužen i pomalo neuredan.


Slatki grašak je predivno mirisao ali imao malo cvetova.























Bašta kao celina nije izgledala ništa posebno, jer bašta sa povrćem nikada ne može biti lepa kao bašta sa cvećem. Ovog proleća ćemo baštu ponovo preorganizovati i srediti.

Cveće na terasi nisu zaklanjale krošnje drveća i imalo je dovoljno sunca,

Muškatlovi i petunije su preovladavali u saksijama na terasi.



























Nadam se da ova zima neće biti duga i hladna, jer mi već nedostaju topli dani i boravak u bašti...

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...