Showing posts with label moja bašta. Show all posts
Showing posts with label moja bašta. Show all posts

6/03/2015

Leto se bliži...


Proleće je na izmaku i s nestrpljenjem očekujem moje omiljeno godišnje doba. Iako se uvek radujem proleću i prvim toplim, sunčanim danima, prvim izniklim ljubičicama, leto je godišnje doba kome se uvek najviše radujem.

Dogwood u punom cvatu 




































U kuhinji se šarenilo od cveća koje sam brala po naselju...
Svaki dan se iz kuhinje čuje glas "kukafice", sata na zidu koji otkucava sate po nekom svom rasporedu, poput pop Ćirinog sata iz moje omiljene knjige...

"... - Oho! - čudi se pop Spira. - Kol'ko to izbi? - Sedamnaest, ali to je upravo dvanaest...morate uvek pet opcigovati - veli pop Ćira - pa je onda taman toliko sati.
- Pa pre ste opcigovali četir -
- The, pre onako, a od nekog vremena ovako. Sad ovako počo pa šta mu znate? - veli pop Ćira..."

Tako i naš sat. Kad god ga čujemo da otkucava ceo čas, uvek dobro pogledamo gde su kazaljke, jer znamo da je oman'o.  Doduše, bar nas upozori da će za nekih 45 minuta biti na primer 5 sati.
























Orhideje su ove godine napokon bile načičkane cvetovima, i to su uglavnom bile zaostale grane, iz kojih su isterali novi izdanci.
























Kad dođe proleće, počinje i obilazak rasadnika.


























i uređenje terase i bašte...























Ove godine jeleni nisu poštedeli puno biljaka u prednjoj bašti. Pored ruža, koje ne mogu da procvetaju, jer im pojedu pupoljke, sada jedu i hortenzije, virak, a probali su i listove margareta, kada su iznikli. Zbog toga su moji momci napravili drvene saksije za terasu, da bar tu imamo šarenila. Ali, kako nam divljina ne da predaha, veverica se okomila na saksije i svaka dva tri dana, izbaci zemlju iz neke saksije. Verovatno pokušava da sakrije hranu za zimu. Da ne preskočim da pomenem da se cela porodica veverica uselila na krov garaže i kuhinje, da se gušteri redovno sunčaju na terasi...
Nikada do sada nisam živela u delu gde je divljina nadomak praga kuće. Iako odrasla na selu, jedine divlje životinje su bili miševi po kotobanjama i zmije koje bi mi nekad preprečile put na ulazu u dvorište, ali i to je bilo samo par puta.




























Ali, leto je tu, i to je najvažnije...


2/02/2015

Malo o cveću i bašti...


Sredinom januara sam sklonila sve novogodišnje i Božićne ukrase. Iako obožavam novogodišnju dekoraciju kuće, kada poskidam ukrase, kuća deluje osvežena i zasija.

Kućne biljke počinju da cvetavaju.  Procvetala je bela orhideja.



 Muškatl koji sam jesenas unela u kuću je napokon procvetao.

Ljubičice na prozoru stalno izbacuju cvetove. Kuhinja je osunčana i puna cveća.



Prošle godine, u junu sam prekinula pisanje bloga. Kada dođe leto, mrzi me da sednem ispred kompjutera i  posvetim vreme pisanju bloga. Tako sam propustila da na blog postavim slike bašte i cveća na terasi. Isto tako sam preskočila da napišem ponešto i o putovanjima te godine, i o izletima.























Zbog drveća, koje okružuje naše dvorište, bašta nije imala dovoljno sunca i mnoge biljke su se izdužile. Ali smo ipak imali dovoljno paradajza i krastavaca da ih nismo morali kupovati.


Tikvice su slabo davale plodove i ubrali smo tek toliko da probamo kakvog je ukusa ovo povrće gajeno u našoj bašti.























Cveće u bašti je slabo napredovalo, isto zbog nedostatka sunca. Jedino je kosmos bio bujan, ali isto nekako izdužen i pomalo neuredan.


Slatki grašak je predivno mirisao ali imao malo cvetova.























Bašta kao celina nije izgledala ništa posebno, jer bašta sa povrćem nikada ne može biti lepa kao bašta sa cvećem. Ovog proleća ćemo baštu ponovo preorganizovati i srediti.

Cveće na terasi nisu zaklanjale krošnje drveća i imalo je dovoljno sunca,

Muškatlovi i petunije su preovladavali u saksijama na terasi.



























Nadam se da ova zima neće biti duga i hladna, jer mi već nedostaju topli dani i boravak u bašti...

6/15/2014

Nedeljom... kroz vinograde Mizurija i na farmi voća


U subotu smo ponovo išli do farme voća. Ovog puta sam ponela kameru da snimim vinograde.
Ovaj deo Mizurija je jako lep. Po brdima su razbacane kuće sa ogromnim travnatim površinama, vinogradi, šume, njive... Podseća me na Vojvodinu i Francusku.





































Pogled sa farme voća...

Višnje i borovnice...



Borovnice su načičkane ali još uvek ima dosta nezrelih plodova...


Uljana repica...


Na našoj maloj "farmi" su sazrele prve paprike (ranije vrste)...

Paradajz formira plodove...

Danas je i poslednji mladi krompir izvađen. Za ručak su pored krompira na trpezi bili i po koji luk, paprika i bosiljak.

Na terasi je posađeno cveće u drvene saksije koje je moj sin napravio. Dve puzavice (pandorea), petunije, muškatlovi...



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...