Čini mi se da će većina mojih "postova" preko leta biti o bašti i njenim malim stanovnicima. Moja bašta je prilično mala i zauzima jedan delić prostora ispred kuće, ali mi pruža neopisivo zadovoljstvo tokom proleća i leta.
U proleće prostor u bašti zauzimaju tulipani, da bi nakon toga polako počele da bujaju višegodišnje biljke. Lukovice tulipana obično sadim u oktobru. Svake godine dokupim nekoliko pakovanja lukovica, tako da se broj lala u bašti povećava, što me raduje. Uglavnom kupujem lukovice iz kojih izrastaju visoke lale krupnih, crvenih cvetova. Činilo mi se da će jednobojnost u bašti biti prijatnija za oko, od šarenila.
In the spring, the garden is full of tulips. Usually in October, I plant the bulbs into soil. Every year I buy few more packages of bulbs and number of tulips in my garden slowly but steadily grows. Those tulips are tall hybrids with big, red flower. I've had an impression that one color through the garden would be much nicer to look at.
Kada su se u aprilu tulipani rascvetali, bila sam prilično zadovoljna izgledom bašte. A onda se desilo da smo početkom maja jednog vikenda otišli u malo mesto zvano Pella, u Ajovi i ono što sam videla nateralo me je da razmislim još jednom da li će crvene lale vladati mojom baštom sledeće proleće.
Pella je malo mesto u Ajovi, koje su osnovali doseljenici iz Holandije, u 19-om veku. Svake godine se održava Festival Tulipana, kojim ovaj gradić obeležava svoje holandsko nasledje. Tada su bašte njegovih stanovnika išarane tulipanima, uz mnoštvo posetilaca koji vrve ulicama grada, uživajući u lepotama cveća. Održavaju se i priredbe i parade.
Pella is a small town in Iowa, founded by Dutch immigrants, in the 19th century. There is an annual Tulip Time Festival, a celebration of Dutch heritage. The gardens around the town are full of the tulips. The visitors from different parts of Iowa come to this small town to enjoy colorful scene and eat tasty food.
Ne znam sa čim bih uporedila ovaj prizor, kao i moje uzbuđenje kada sam videla ove lepote. Ali ono što me je oduševilo bilo je šarenilo i živost sledećeg prizora.
I do not know how I could describe that feeling when I saw all that beauty at one place. But what really "got me" was the next colorful scene.
Znam, moja bašta sada deluje obično, čak jadno u poređenju sa ovim lepotama. Ali, svejedno, i dalje me uveseljava i trudim se da joj podarim dovoljno nege i pažnje. Jedino bih na jesen, kada počnem sa sađenjem lukovica, trebala razmisliti o kupovini lukovica lala i drugih boja.